work

That loathesome thing you do in order to feed your children / thing under the bed.

You are viewing the most recently discussed posts.

Im Savage mf

confession

Im ruthless!!!! but pirate hooker snatch twat loving dino quief faced hooker cock nosed whore.......... your ugly and your mother is fat ;)

posted to work by Brett, Tour Guide of the Hungry (0 comments)

Wigley and his hand puppet King Cuttica (yes there was a coronation last summer and yes if you do not blindly support the King you will be tried for treason) are fond of saying that Sun is “an enduringly great proprietary trading firm”. What a bunch of doo doo. An enduringly great firm does not sue its employees; it does not lose employees to competitors; it does not keep friends around when they do not perform; it rewards performance not politics and so on.

Most of you may not remember Tonh Hu and Leonid. Very smart PhD quant

traders and partners. They grew tired of the stupidity they saw at Sun and its then Head of Trading and left the firm. Sun tried to screw them of their cash. They sued and Sun has no case so settled with them for lot more money.

Then comes Kieran, remember him, MBM trader, made lots of money for

Sun, gets shafted on his bonus, he leaves, Sun accuses him of destroying its algos, Sun goes after him and tries to destroy his reputation. Guess what, Kieran fought back and a three person arbitration panel found him innocent of all charges. Sun goes after him for $240k but now has to end up paying him $1.3 million (not including whatever it cost Sun for legal fees and distractions). Speak of another stupid management decision.

Surely, there are more such cases hiding in the vaults. Curious to

know what happened to Bernie (the song and dance that was put up for us – well most saw through it). Is there a lawsuit there?

Asad and Tom Kelley, the best traders at Sun both are working at

competitors. The last five developers to leave are all working for competitors. There are over 80 people who left Sun in the last 4 years. Yes a truly enduringly great trading firm.

So as you look to see why you get shafted on your bonuses year after

year, look to see all the stupid decisions management makes, all the money it throws away and then you will realize why there is no money to pay you. Unless of course you have your head up you know whose you know where, then you will be taken care.

posted to work by Alice, Ship Master of the Irredeemably Moist (2 comments)

SCAM WARNING. Liftlikes dosen't work, and there is no reply from Sheikh Anwar (payment@liftlikes dot com).

posted to work by Andy, Breeder of Space (1 comment)

what good does it do to snag a bay area tech job if there's zero training and your thrown to the wolves to just "figure it out" on your own? you go through this process like a salmon going upstream to secure the job, and then you're given a post-it note's worth of training and thrown to weekends alone. all that glitters isn't gold. in the words of Cash, you can have it all: my empire of dirt.

posted to work by Brett, Real Estate Agent of the Hungry (3 comments)

WCG Dawn Forex is shit.

Added losing trades to losing trades and didn't know he caused a margin call and an entire account to be wiped out?

No, he had to be asked what happened, to approach Athena and say, oh, the bonus is caused by your deposit.

CAN'T TRADE, STOP ADVERTISING, YOU LOSER.

Just kill yourself, you piece of shit.

posted to work by Brett, Shadow of Good (5 comments)

Danas je Martinčica došla nabrijana na posao. Nije otišla do Zdenca života. Došla je na posao, stavila slušalice na uši i do kraja pustila Seku Aleksić i hit: „Ti se hrani mojim bolom, mojim suzama“. To je napunilo dovoljno tuge, da je morala to pustiti još barem pet puta. Svi joj govore da liči na Seku Aleksić i to joj jako imponira. Sretna je kada zna da ima sličnu osobu koja razumije njen bol koji je vezan za nastajanje nove organizacije. Samo Seka nju razumije i Sulejman Veličanstveni. “Ginjola, ginjola trebaš mi do bola. ” To su čarobne riječi koje su bile potrebne da se pojavi „Branimirček moj. „ - Bok, Martinčice što ima u Tvom menadžerskom svijetu? „Jesi li promijenio naslovnice od br. 15 i ušao u dokumente od dizajnera. Možeš mi pokazati dizajni koji si ti napravio. “ - Evo draga i vrlo uspješna Martinčice. Unutar toga sam napravio jedan dualistički model koji je sada popularan u dizajnu, a temelji se na spoju između ljubavi i mržnje kao modelu teksture i podloge koje su u stalnom doticaju s prirodnim i tehnološkim. „Jesu li saznali oni za to?“ - Naravno da ne. „Super ginjola, a sada idi na spavanje“. Okrenula se munjevitim pogledom prema telefonu, pročitala najnovije informacije koje su vezane za mogućnošću da je ipak Hurem živa… Iznervirana pročitanim je iz sveg snaga vrlo dominantno pozvala „GLUPAČO… halo TAJNICE“ Kada je tajnica ušla u sobu… „Je li direktor još tu? „ - Mihovilko nije tu. Bio je i onda je otišao. „Ne mislim na njega glupačo, već direktora?“ - Mislite direktora Žuljžulja? „Da mislim na njega. On sada radi?“ - Zar nije u mirovini? „Kako si glupa, tko te zaposlio tu?“ - Pa direktor… „Koji direktor? Braco debilko ili tata?“ - Pa direktor Antša „Alo je li Antša gore na trećem katu da odem u dvoranicu potkovicu imati sastanak?“ - Mislim da je direktor ispred u bircu i nije tu. „Misliš na Mihovilka ili Antšu? - gospodina Mihovilka nema, nestao je. A g. Antša je ispred u bircu. Mislim da pije pivo Coronu. „Zar pije njemačko, majku mu?“ - Ne. Meksičko. Nijemce ne voli od kada su kupili Profit i postao je Klettva. „Slušaj me pažljiv. Hoću odmah da mi organiziraš sastanak u potkovici sa cijelim timom kojeg vodi urednica br. 15. Hoću nju, grafičko uredništvo, dizajnere, Anu fatamorganu, djevicu Mariju, Matildicu slonicu, sve hoću.“ - Djevica Marija je umrla. „To je bilo figurativno… ti mene zajebavaš. alo… hoću odmah sve, sada, ovog trenutka, now, isti tren. - Znači žurno? Ovo ostalo su sinonimi istoga. „ Izlazi van i obavijesti me kada su gore.“ Telefonski je zvao Nabelombrajdić i informirao je kako kasni pošiljka iz Kine jer ga je to začudilo kako Kinezi zapravo znaju mandarinski, a lijepo im je sve objasnio. Predložio je da zapravo u Banani republici počnu pričati mandarinski što bi značajno dovelo do smanjenja troškova u nabavi knjiga iz Kine. Pitao je isto kako može kineski tisak prezentirati da je Bananski. Martinčica mu je rekla da je totalno glup.

Sastanak u kojem je riješeno sve Sastanak je krenuo sat vremena kasnije jer je toliko trebalo da se majstorica slonica popne s drugog kata na treći kat. Na sastanku su svi sjedili i Martinčica je napravila kez u maniri vrhunskog menadžera i pitala „Kako ste?“. Čitala je da treba nekada pokazati toplinu. Ovi što su tek došli su čak počeli pričati kako su dok su ih ovi iskusniji udarili laktom da se smire. - Recite mi br. 15 što se događa? Zbog čega kasni cijeli proces i zbog čega dovodite Školjsku knjigu u milijunske štete. U više navrata smo pričali putem telefona i Vaše ponašanje mi graniči s ludilom. Vidno potresena br.15 odgovori „Kada smo govorili putem telefona niste znali osnovne termine iz ove struke, a na direktorskoj ste poziciji. Razumijem da ste dio vlasništva, ali zbog čega se ne maknete iz struke?“ - Nisam dio struke kažete? Izvuče isprintano naslovnicu koju je malo doradio Branimirček i digne iznad glave.. „Pitam sve kako Vam izgleda ova naslovnica knjige? „ Svi su bili iznenađeni prijedlogom kojeg su vidjeli koliko je ružan. Toliko ružan da u povijesti Školjske knjige nije bilo ružnijeg prijedloga knjige. - Pitat ću se… Da li Vam se ovo sviđa draga gospodo… Da nije bilo mene koja je ovo stopirala, urednica br. 15 bi upropastila našu kuću, našu tradiciju i sve ono na čem gradimo naš uspjeh. Naslovnica određuje sve. I glupi bananorvati kupuju samo naslovnicu. A na kvaliteti, tradiciji i ljubavi se temelji ono što radimo.

I br. 15 to hoće upropastiti. G. Vazelinko ti si veliki stručnjak s dugogodišnjim iskustvom u prodaji… Hoće li to netko kupiti? Vazelinko je samo zarotirao glavu i zalizao svoju frizuricu u smjeru znaka NE. - Reci mi moj papagaju, hoće li to netko kupiti. Ara(s dva)lica je samo zakreštala: Ne, ne - Reci mi majstorice Matildice slonice. Hoće li to netko kupiti? Slonče je samo zatrubilo da razumije br. 15 u kakvom se stanju nalazi ali da to izgleda loše. - Multimedijalni gurac se sam uključio. Hologram je treperio jer nije bilo struje ali je rekao da je to sve strašno i užasno. - Neću više pitati nikoga. Mogu pitati samo što se to događa. Grafički urednik je samo se počeo tresti i vikati na dizajnere. „Što koji kura© oni rade“. Dizajner je počeo vrištati da je sve dao urednici br. 15 i stavljao na disku gdje se to inače stavlja. Br. 15 je staloženo pitala grafičkog urednika je li bilo vanjskih autora. Glavni urednik je plačljivim glasom počeo pričati da je bilo vanjskih dizajnera i da im honorar nije plaćen već dvije j€bne godine. - Kako nije plaćeno 2 godine? Počela je siktati Martinčica. „Rekli su mi da je sve potrošeno od autorskih za Vaše putovanje na Tibet gdje ste tražili svoje drugo ja i prokreaciju“ kaže grafički urednik. - Nisam bila na Tibetu već Nepalu. I nisam tražila prokreaciju već reinkarnaciju. Krenuo je grafički urednik sa svojim tezama. Možda je netko od vanjskih dizajnera to napravio da nam se osveti jer nismo platili honorare. Možda je netko iz Profita Klett poslao trojanskog konja da nas uništi. Provalili su nam u mailove a hoće uništiti našu kuću ti prokleti gadovi. Nekontrolirano je počeo vikati i izvadio cigaretu i zapalio. Tresao se. Svi su počeli se svađati između sebe. Prodaja s nakladništvo, marketing s prodajom, nakladništvo s nakladništvom, i počeli urlati i pjeniti jedni na druge i nastao je kaos kojeg samo može jedna vrhunski educiran osoba za menadžera riješiti. - TKO JE ODGOVORAN ZA KNJIGU? Viknula je iz sveg glasa naša draga Martinčica? - Odgovorna je samo jedna osoba a ona se nalazi u ovoj prostoriji. To je br. 15. i pokazala je prstom na nju. Reci br. 15 pored toga što piješ besplatno kave na naš račun a ostali moraju plaćati, što imate za reći? U tom trenutku su svi povlašteni od strane Martinčice htjeli dići ruku kao u osnovnoj školi da i oni piju besplatno kavu i jedu kineske proizvode s njom ali ih je ona svojim strjelovitim pogledom pogledala što je bio znak da šute. „ Ne znam što se dogodilo? I počela je plakati i jecati. Sve je bilo u redu i napravljeno je onako kako sam radila zadnjih 20 godina i prvi put vidim tu naslovnicu. Uhvatila se za grudni koš i srušila. Brzo su nazvali hitnu koja je rotirajućim svjetlima odvezla br. 15 u polikliniku dok su je bojažljivo gledali kako je prethodno izvlače iz Školjske knjige. To im je bila prva osoba ovog tjedna za koju je došla hitna a dvadeseta osoba koja nije došla na posao jer su izgorjele. - Sastanak se nastavlja i ja ću sada preuzeti posao koji nije napravila br. 15. Sada ćete aktivno raditi i biti ćete pozvani svako zasebno. I vidjet ćete kako se to brzo i kvalitetno radi u kratkom periodu. Otišla je ponosno u svoju sobu i rekla čarobne riječi: “Ginjola, ginjola trebaš mi do bola.” - Reci draga Martinčice. „Ginjolice moja, možeš naći sve one naslovnice koje si maknuo prije nego što si stavio onu tvoj genijalni uradak na knjigu. Baš bi voljela vidjeti i druge naslovnice koje su riješili ostali nesposobni dizajneri. Tatica hoće vidjeti njih i usporediti sa Tvojim radom.“ - Nema problema Martinčice moja. Martinčica je uzela te prijedloge naslovnica, otišla do svog tatice i pitala ga koje mu se najbolje sviđaju. Bila je jedna teta s velikim sisama na naslovnici što se tatici najviše svidjelo. Uzela je završni dokument i samo zamijenila sliku. Tatici je rekla da je bio sastanak na kojem je br. 15 rekla da on i cijela obitelj rade loše posao, da zapravo tatica nema pojma na što se temperamentni tatica jako iznervirao dok je rezao pršut i češnjak… i rekao je da se ona mora odjebati lupajući nožem po daski za rezanje. Njegova kćerka je upravo rekla da je to napravila jer nitko ne smije dirati obitelj na čemu se on u potpunosti složio. Još je rekla činjenicu da nam psihopate ne trebaju u našoj firmi. Gledala je drveće kako se počelo sušiti i na njemu nije bilo ptica. Pojavio se osmjeh na njenom licu… napokon neće vidjeti kakicu i sve je uspješno riješila.. U daljini su negdje drugdje se rotirala svjetla hitne pomoći. I dok je u tom trenutku prolazila ulicom rotirka od hitne pomoći se spojila u jednoj točki s granama koje su se sušile. Ta točka je u Martinčici probudila istinsku sreću koju nije našla na obroncima Nepala. Br. 15 je te noći umrla. Na Zdencu života su plakali kipovi uklesani u njega. U Školjskoj knjizi su svi šutjeli kao pičkice. Pravdaju se time da je velika stopa nezaposlenosti i raznim sranjima. Plakale su ptice s okolnih drveća i to pjevajući tužne pjesme. One su slobodne i mogu to raditi što god hoće.

Ne moraju raditi kompromise s ljudskim čudovištima. U tom trenutku je zvonio telefon i javio se hologram seronja i rekao da ravnatelji školjki traže 20 laptopa za podmiti pa su se nazirala nova sranja… U tom trenutku je pas popišao Martinčin auto…

posted to work by Ash, Summoner of Space (2 comments)

[deleted]

rant

[deleted]

posted to work by Andy, Engineer of the Wicked (1 comment)

U blizini ulice Masakryranih 28 se nalazi jedna zapuštena zgrada. Tu stanovnici su nekada išli na kazališne predstave međutim, prestala je potreba za kulturom kada su svi počeli ići na narodnjake. Građani Banana Capital su shvatili da je bolje slušati muziku od ekipe protiv koje su ratovali nego ići na kazališne predstave. Ta institucija se zove Banana narodno kazalište (BNK). U blizini je Zdenac života koji simbolizira ljepotu života kojeg je postavio znameniti bananaman još 1905.godine. Naša Martinčica je svaki dan dolazila prije posla i gledala ljepotu života satkana od ljudskih tijela koji žeđaju za životom. I to je željela uvesti u svojoj instituciji. Sklad i ljepotu življenja. Međutim to je teško uvesti i za to je potrebno velika strast. I kada sve krene kako treba, pojavi se jedna ptica koja zasere auto i sve stvari krenu suprotno od sklada i mira koji je svima nama potreban. I u daljini je gledala kako se suši drveće. Njena je iskrena želja bila omogućiti pticama da žive, ali negdje drugdje. Ne moraju baš biti blizu njenog auta. Sa zdenca života se prostire pogled na Školjsku knjigu i na drveće. Pojavio se jedan veliki tehnički problem – drveće je počelo poprimati ružičastu boju. Nazvala je domara i počela vikati na njega: • Koji ku#ac je ružičasto drveće? Reci mi, hoću raport. Uništavaš Školjsku knjigu. Uništavaš sve što sam stvarala godinama. Što je to? „Šefice, danas sam vidio to i rekli ste mi da ubrzam uništavanja drveća i da bi to malo ja ubrza, stavio sam deset puta veću količinu otrova za drveće. Sad mi čita ađutant i upute i jebiga nisam znao da kod velikih količina – drveće se pretvara u ružičastu boju. Jebiga.“ • „Katastrofa. Riješi to. Ugrožena je isplata plaće. Ugrožena je naša egzistencija. Nećeš možda dobiti plaću zbog ovih propusta. Riješi to „ I počela je vikati i plakati naša menadžerica.“ • Što god da dam zadatak svi me sjebu pomislila je u sebi. Tu su prolazili južnokoreanski turisti i vodič im je govorio da su takve žene ovdje – temperamentne i za razliku od istočne kulture ne sakrivaju ono što misle. Mnogi su prestali slikati kazalište već su počeli pokazivati prirodni fenomen, gdje drveće postaje Pink Panter. Strjelovito je ušla u svoj Audi kojeg je nepropisno parkirala pored zdenca života i udaljenu Školjsku. Nije koristila lift i popela se brzo na drugi kat. Nije pozdravila tajnice, samo komentirala „kravetine“ i ušla u sigurnost svoje sobe. Telefonski je zvao Nabelombrajdić i informirao je kako kasni pošiljka iz Kine jer ga je to začudilo kako Kinezi ne znaju bananski, a lijepo im je sve objasnio. Kako će prikazati da su kineske knjige zapravo iz banana republike. Martinčica mu je rekla da je ultra glup. Nakon pola sata se javila tajnica i rekla da dolazi Nadraženko Braškić, veliki guru poslovnih procesa, faraon ljudskih potencijala i glavni imam svih prodaje. • -Velika direktorice Martinčice, moram razgovarati s Tobom. I hvala puno što smo prešli na Ti jer mi to puno znači. Možemo ostvariti jednu kvalitetnu komunikaciju bez nekih barijera koje se stavljaju između osoba. Pripremao sam se za razgovor pa mi je potreban reći što misliš. „ Reci. Ovakve uvode ne dajem ni mome tatici, pa pređi na stvar.“ • - Nezadovoljan sam sa svojim položajem. „Kako to misliš. Pojasni.“ • - U inicijalnim razgovorima kada sam se zapošljavao obećao sam pored plaće s kojom sam nezadovoljan i popela se s 9.000 bananakuna na pišljivih 15.000 banankuna, dogovorio sam da mogu ići u 15.30 sati a ostali kreteni rade prekovremeno do 19 sati jer nisu toliko efikasni kao ja. I ne zaslužuju prekovremene za koje toliko plaču. Dogovoreno je koliko mogu dobiti besplatnih knjiga koje mogu poslije preprodati kod mene u selu gdje živim. Obećano mi je da ću postati veliki direktor poslovnih procesa, ultra-super menadžer ljudskih potencijala i u međuvremenu sam dokazao da su svi idioti koji su vodili prodaju i da sam ja jedini izbor za mega i hiper direktora prodaje, jer imam glavnu karakteristiku od svih – nikada se nisam bavio tim poslom. „ S čime si nezadovoljan?“ • -Pa nezadovoljan sam sa svojim položajem u Tvojoj guzi. • „Kako to misliš? Pa tatica kaže da mu se nisi uvukao do kraja, a kod mene si u potpunosti ušao i sada si nezadovoljan. U noj ostaje prostora za zdravu konkurenciju“ • - Kao osoba koja toliko radi i ubija se od posla, ne zaslužujem da budem u trećem redu u unutrašnjosti Tvoje guze. Puno radim u Školjki i radim puno na sebi ali nikako da napredujem u hijerarhiji. Svaki put kada krene sastanak, većina ti se više uvuče u guzu od mene i ne budem prvi, a to nije moja razina. Naviše mi ide na živce Slonica, Ana fatamorgana, onaj lutak kojeg staviš na ruku… Ja volim biti prvi u Tvojoj guzi i to zaslužujem. Stvari su se počele komplicirati kada si počela mršaviji, to je dodatno počelo smanjivati prostor za nas ulizice. Prije nas moglo stati 6 a sada se svelo to za osobu manje, pa su me skoro istisnuli.“

„A što si to napravio da budeš prvi u mojoj guzi? „ • - Snimljeni su svi procesi i napravljeni su uvjeti za davanje otkaza. Pokazao sam kroz procese naštimavajući rezultate da su mnogi lijeni. Dao sam otkaze mnogima, glumio i plakao nad njihovom sudbinom i objašnjavao da imaju potpune uvjete za prelazak na burzu. Kao razumijem ih i ta sranja. Proklamirao ideju da je i Upravi isto teško… i da ona ima pravo voziti skupe aute i da je otkazanim radnicima sigurno bolje na burzu. Da je tamo više osoba i pravi tulum. „Super je to što čujem. Što si još napravio“ • Napravio sam novi sistem zapošljavanja osoba. Prije su bili katastrofa i svi oni retardirani koji su radili u tom procesu, bili su razumljivo kreteni jer nisu postavljali ključna pitanja koja su samo nastavak mojih spoznaja koje sam dobio snimajući poslovne procese. Znači postoji točno razrađeni koraci koje osoba mora ispuniti da bi bila idealan kandidat za našu veliku i poznatu instituciju. To sam prenio i ovim pogubljenim psiholozima („da su nešto valjali, ne bi se zaposlili ovdje, pomisli naš Vazelinko“): 1. Osoba mora biti geostrateški iz Imotvillage. 2. Mora poštivati samo Tebe i nikoga drugog osim Tebe. Antšu treba još malo poštovati ali i on će brzo. 3. Ako nije direktno iz Imotvillagea, tada ćaća i mater moraju biti iz tog kraja. Ćaća i mater je kolokvijalni izraz za oca i majku, tatu i mamu 4. Ako niti u bilo kojoj varijanti nema povezanosti s Imotvillageom, tada ne smije imati potrebne kvalifikacije. Velika je prednost za one koji uopće nisu radili u ovoj struci. Cilj je da svu ekipu koju je Tvoj tata zaposlio, a koji uništavaju firmu, eliminirati na način da se nerviraju s ovim koji su tek došli. 5. Mora posjedovati vještinu cinkanja svega što se kreće po firmi i javljanje odmah Tebi. Dozvoljeno je laganje ali o osobi koju Ti ne voliš. Važno je širiti dezinformacije o osobi koju ne voliš i davanje etikete: uništava firmu, sjeban/a, depresivac, luđak-inja, psihopat, lopov… i to stalno ponavljati. Što češće to bolje. 6. Važno je da to bude dijete nekog našeg podizvođač. Tako da ga možemo ucjenjivati. Opcionalno je da može biti iz Profit – Klettva ali da za vrijeme razgovora izrazito ih pljuje, mrzi, ogovara i sl. 7. Direktor Antša mi je rekao uvjet da mora imati velike cice i guzu kod žena. I kod muškaraca i žena moraju imati kriterij da si Ti božanstvo 8. A ti se istaknula a što sam uveo, da mora znati raditi pozdrav Suncu i za posao i mora pljuvati snažno po konkurenciji. 9. Ja sam kreativno uveo i provjeru znaka i podznaka u horoskopu, određivanje ličnosti putem viska i sa svakim kandidatom popijem kavu i gledam kakav je u šalici. Samo crna kava koja je o trošku Uprave. 10. Ako su žene, volio bih i ja maznuti a ne samo direktor Antša i Mihowil („Za Mihovila sam čuo da je u zgradi ali ga nisam vidio“) To je dodana vrijednost koju sam donio i napravio. Da bi dobio cjelokupni uvid u poslovanje. Mislim da bi bilo vrlo dobro za vas vlasnike da postanem pored prodaje i direktor financija i računovodstva. Ona Pejakovićka je islužena, Antišna je i normalno je da kao mladi lav bi bio 1000% bolji od nje. To bi naravno značilo mnogo više posla pa bih molio da mi se radno vrijeme smanji tako da mogu otići doma oko 13.30 sati i da se količina banana poveća na 25.000 i dobijem koji postotak od dobiti firme. Ako je firma u banani, onda nikom ništa. To je pošteno s obzirom na uloženi trud. Impresionirana Martinčica jedva progovori: „Fakat je respektabilno sve to što si napavio.“ Na izlasku je samo u sebi velik Braškić prokomentirao u sebi „Glupačo, glupa si ko kuac. Sjebat ću i Tebe i tvog kromanjonca“. Zastane ispred zgrade ne gledajući ružičasto drveće a razmišljajući o daljnjim koracima karijere gdje mu u čestim promjenama posla nedostaje još biti direktor financija. U daljini su se ptice smijale ružičastom drveću, a pojedine odvažne su htjele srati po njemu.

posted to work by Frankie, Clerk of Wild Parties (0 comments)

Došao je novi dan i on nosi nova uzbuđenja. S filozofske točke gledišta, nikada ne staneš u istu rijeku. I sve teče. Tog jutra, oko 13 sati Martinčica kao najveći izazov je htjela iznenaditi radnike Školjske knjige s nečim pozitivnim, jer se po hodnicima počelo pričati da je br. 15 zlostavljana… da prolazite kroz tešku fazu svoga života. Viđaju je kako plače skrivena u hodniku, jer su joj u sobu stavili Anu fatamorganu da joj kao bude asistentica. Ana je bila dio genijalnog plana od fantastične menadžerice Martinčice, da nauči posao od br. 15. u prvoj fazi, a u drugoj fazi da je se riješe br. 15. Do te zadnje druge faze koja će biti uskoro, Ana je putem svih mogućih društvenih komunikacija koje su dozvoljene u Banana republici, govorila Martinčici što br. 15 radi. Stvarno zločeste osobe će reći da je to drukanje ali su one zločeste i nisu lojalne. Klopka se stezala polako i sigurno. Lišće se počelo sušiti na drveću, a br. 15 je počela plakati. Sulejman Veličanstveni se veselio u grobu od sreće na tako kvalitetno upravljanje s kompleksnom organizacijom. Suljo bi bio ponosan na našu Martinčicu. U daljini je samo čula kako nešto tutnji. Slonica Matildica je upravo dolazila ali joj se nije dalo slušati njena prenemaganja i pametovanje. Izvještaj financijašice br. 72 Na stolu je staja izvještaj financijašice br. 72. Bio je detaljno napisan na 200 stranica A4. U njemu se kroz period od 20 godine pokušalo detaljno opisati sve troškove kroz stavke koje je radila br. 15. Tu je bilo i zahtjeva za godišnjim odmorom koji nije bi priznat, tona prekovremenih koji se ne plaćaju, poziva na hitan sastanak oko uređivanja knjige i pored toga što je išla na svoje vjenčanje. I sve je uredno odrađivala. Poslušna krava – pomislila je naša draga Martinčica. U izvještajima je našla jednu veliku nelogičnost. Svako jutro je pila cappuccino i pozivala se da je to trošak Uprave.

Kava je koštala 3 kune i akumulirao se ogroman dug. Cappuccino se u njenoj varijanti sastojao s omjerom 1/3 espressa i 2/3 mliječne pjene.

Pozvala je financijašicu br. 72 i pitala „Znaš li što A7?“ Umorna od rada cijele noći, lijena financijašica jer rekla „Vaš auto“. „Ponovo ću te pitati što je A7 glupačo?“ • Pa Audi A7.. Vaš auto. Das Auto. Njemačka iznad svega. „Ne glupačo… Ponovo ću te pitati što je A7.“ • Ne znam. Cijelu noć sam radila i napravila traženi izvještaj na 200 stranica… Malo sam umorna i dijete mi je bolesno. I počela je plakati. „Papir. Halo idemo dalje s asocijacijama. Loha. Prva asocijacija je papir.“ • Počeo se proizvoditi u Kini.. „Ne glupačo… druga asocijacija je: format. • Format Vašeg auta ne znam. Velik je i zauzima pola parkirališta. U njemu nema ništa od papira.Velik je kao brod pa ne znam. Ispričavam se. Stvarno ne znam. „Nije riječ o autu. Njega nemoj više spominjati. Sve je krenulo s onom pticom koja mi je posrala auto i ti sada sereš. Pomoći ću ti: papir, format“ • Stvarno ne razumijem. „Hoću izvještaj veličine A7. ne više od toga. Što ti misliš da ja imam vremena čitati 200 stranica tvojih gluposti pored informacija koje mi daje dnevni horoskop. Tko ti je kriv što si radila cijelu noć i pisala 200 stranica. Hoću A7. Znači 74 mm x 105 mm. Glupačo! Toliko hoću. Znači utrošak kave, mljekara za 20 godina koliko je radila. Radila je neefikasno svaki dan.“ I spustila je slušalicu tako jako da je odzvanjala cijela Školjka. Za par minuta je došao izvještaj za zadnjih 20 godina. • Kava 51 kg • Šećera 36 kn • Mlijeka 511 litara

Što je sve zajedno: 11.935 banankuna

Ako se još doda ne plaćanje kave od 3 banankune dnevno što je 21,900 banankune. Dolazi se do ukupne jebene sume od 33.835 banankuna,

Kada je vidjela tu sumu počela je vrištati: UNIŠTAVANJE ŠKOLJSKE KNJIGE…. UNIŠTAVANJE. OTKAZ… OTKAZ… OTKAZ.

Uzela je pripremljene rukopise i počela bacati po sobi. OTKAZ… OTKAZ… OTKAZ.

Digla je slušalicu i pozvala pravnicu1 i kroz telefon vikala: OTKAZ… OTKAZ… OTKAZ glupačo OTKAZ.

Pravnica je samo pitala: Zašto mi želite dati otkaz? Martinčica je samo rekla: “Glupačo!” i spustila slušalicu. U tom trenutku je zazvonio smarthphone specijalno izrađen za nju. Na ekranu je bila slika neandertalca. Simulacija pronađenog 1856. u dolini Neandertal kraj Düsseldorfa. Bio je njen tata. Ta slika je uvijek, kada je vidi jako smiri. Podsjeti je na dane kada je uljuljkivao i govori „sve će to jednog dana biti tvoje, a ne bracino“. - Martinčice jesi dobro? Slavite nešto. Čujem viku čak na trećem katu. „Da tatice, tatice“ -Koji ku#ac se događa sa br. 15. žena stalno plače, a bila mi je najbolji urednik. Sredila je toliko dobrih knjiga da se svi vi gore na drugom katu nabijete na ku#ac ne bi prešli tu visinu zajedno sa svim Tvojim kvazi-menadžmentom, nabijem vas na ku#ac, odnosno ku#činu. I što joj nisi potpisala ono nabijem vas sve na ku#ac.“ „Tatice, tatice, znaš li da te ona krade već 20 godina. Već 20 godina nije platila kavu u našem kafiću. Znači nismo joj da ide na godišnji. Računaj 365 kava X 3 kune X 20 godina. Tatice, tatice… Ukrala je tebi, nama točno 40.000 banankuna. I još Te zajebavala i pozivala se na nekakve Zakone i gluposti, da mora ići na neki glupi godišnji odmor. Jedva smo je urazumili da je glupo ići na to. Krala je od tebe poput Pčelice Maje… Ako drugi shvate da te mogu potkradati. Sve će se ovo raspasti. A ti napravi kako hoćeš. Ruši tvoj autoritet. Ruši tvoj autoritet i to jako. Tatice ruši ga. Daj mi da ja vodim firmu a ne braco. Tatice!“ -Onaj tvoj papagaj Ara s dva lica, mi počeo kreštati protiv nje, onda onaj hologram se pojavi zvani multimedijalni guru ili gurac Serdapušić, pa mi je i mapetshow Branimirček počeo… Vidim je kako plače na hodniku i ništa ne radi. Morat ću popričati s njom što se događa. „ Ne trebaš pričati s njom. Ne trebaš pričati s njom. Ja ću to riješiti sve, jer sam joj ja nadređena. Obećao si tatice. Obećao si. Da, i ja nisam vjerovala da mi to pričaju i dugo sam oklijevala ti tatice, tatice to reći ali jednostavno njeno ponašanje je zastrašujuće. Smatram da bi trebala ići kod psihijatra i da remeti harmoničnu atmosferu koju si godinama gradio. Pukla je tatice. Depresija. Psihopatija. Pukla je kao kokica.

Ove brojke oko krađe su velike a sa druge strane treba joj pomoći jer je naša dugogodišnja radnica. Stavila sam Anu fatamorganu kao jednu perspektivnu osobu da bude pored nje.

Osobno sam rekla Ani „Ana trebaš joj pomoći svim svojim srcem i dušom. Br. 15 je naša dugogodišnja radnica i možeš biti sretna što si pored nje. Možeš naučiti puno a ako treba joj skuhati kavu, donijeti sendvič… Ti ćeš Ana to napraviti a ne br. 15. • Ne sjećam se više. Ne znam što sam jučer jeo… Ali sam možda njoj odobrio da pije kavu na račun Uprave… Više se ne sjećam. Ali je analiza dobra… i dobro si to napravila Martinčice. I imam drugu liniju. Analize su važna stvar za naš posao i bit će nešto od tebe kćerko.

Nakon prekinutog razgovora je našu dragu Menadžericu pozvao domar i rekao da specijalno izrađene ratkape za njen Audi su stigle i pita da li može platiti. „Nemoj me zvati više za takve sitnice. Jer njih potrošim u jednom danu u Indiji kod Sai Babe. Što me zajebavaš za pišljivih 40.000 banankuna.“.

posted to work by Jerry, Devourer of Arts and Crafts (0 comments)

U radnu zoru negdje oko 13 sati je idućeg dana došla Martinčica izvadila svoju ginjolu. “Ginjola, ginjola trebaš mi do bola.” To su čarobne riječi koje su bile potrebne da se pojavi Branimirček. Obično ga je stavljala na lijevu ruku jer bi desnom rukom mogla gledati što se događa u Turskoj. Užasavala se toga što se događa… I ovih tužnih slika koje gleda iz tog pravca. Još ništa nema od nastavka snimanja Sulejman Veličanstvenog. Cjelokupni konzalting tim koji je bio u seriji, načini rješavanja stvari, odnosi… toga nije bilo tako da je osjećala veliku prazninu. Moglo bi se reći da osjeća veliku tugu s Hurem s kojom se poistovjetila, ali pred Branimirčekom to nije smjela pokazivati. Otišla je kako dolikuje svim jakim ženama vani… izvikala se na tajnice i rekla im da se ne zajebavaju s njom i da nešto rade. Zaključala sobu jer svaka paranoja osoba se voli zaključati u sobi i obratila se svojoj lijevoj ruci na kojoj je bio Branimirček.. ultra super turbo art direktor. – “Branimirček, reci mi kako radi po Tebi br. 15.”

Branimirček se malo prije probudio i nije baš gledao u njene oči da shvati pozadinu pitanja pa je čak odgovorio iskreno. “Meni je ona super. baš je fensi cool i masu stvari sam gledao kako je radila i ona je baš cool super. Vidio sam njene udžbenike i radi bolje od drugih. Ultra-cool”. “Tebi je ona super? Ha” U tom trenutku su se sklopili pogledi kao što se sklap kateta nad hipotenuzom. U dubini očiju naš dragi lutak se probudio, dobio je u tom pogledu, dnevnu dozu nikotina i kofeina i milisekundi.

“Da, Martinčice. Ali to vrijedi samo za jednu knjigu, koju si ti nadgledala. Inače je katastrofa. Baš sam se pitao, ali nisam htio govoriti s Tobom, zbog čega je držite.”

Lagano ali ne toliko primjetno se vraćao osmijeh na našu dragu Martinčicu.

“Sa stajališta tipoteksture gdje se spajaju slova i površina slova, na čemu se tipografija aplicira primjena tipoteksture je raznovrsna i u tom spajanju s jedne strane slova kao početka univerzalnosti i onog duhovnog koje simbolizira da na početku bijaše riječ, i kada se to transponira u slovo koje se nalazi na knjizi… razumljivo je iz gore navedenog da ona radi katastrofalno loše.”

Martinčica se dodatno nasmijala ali samo s onom stranom lica koje nije vidljivo Branimirčeku.

“Slažem se s tobom. Uvjek znaš pogoditi bit i zato volim pričati s tobom. Grafičari, dizajneri i urednici su kod nas u kurcu. Samo stoje ispred ulaza i puše. Loše je sve i treba se to promjeniti. Potrebno je da ovog trenutka, bez njenog znanja mijenjaš izgled stranica knjige koju upravo radi. Isto tako bez znanja dizajnera trebaš promijeniti izglede svega onoga što su oni napravili. Znači trebaš raditi danas cijeli dan i noć. Očekujem te sutra na kavi pa da nastavimo s poslom. Je li ti jasno?”

Hajd sad idi… Pozove svoje tajnice i kratko u domeni jedne vrlo autoritarne žene. “Pozovite mi nekoga iz financija, ali da nije ona direktorica i baba Pejaković. Ona je tatin stari socrealizam kadar, a i to ćemo riješiti.” Ušla je unutra financijašica br. 72 koja se tresla. “Možeš pogledati sve račune koje je napravila br. 15 u zadnjih godinu dana i trebaš mi naći račune koje uništavaju Školjsku knjigu. Meni je ta br. 15 simpatična ali direktoru Antši nije i on je zapovijedio da se pogledaju računi gdje je išla, kome je platila piće, koliko je potrošila na taksi, koliko je toalet papira potrošila, koliko je prešla kilometara preko GPS-a, koliko nije prešla kilometara, a trebala je. Hoću sve. I ono što je važno br. 72. Ovo je tajan projekt. Ono top sikret. I trebaš biti svjesna da je prije tebe bila a 71 pa je dobila otkaz. I ne trebaš ništa reći svojoj direktorici financija. Trebaš ostati prekovremeno cijelo popodne koji ti neća naravno biti plaćen.” “Dijete mi je danas bolesno. mogu li to sutra raditi popodne” “Nama ljudi kradu u ovoj firmi a ti me možeš to pitati. Kako ćemo isplatiti tvoju plaću i plaću drugima… Želiš li ti uopće plaću. Ja ovdje crnčim cijeli dan da nađemo načina preživjeti kraj s krajem… prekjučer mi se ptica usere na auto.. a ti meni govoriš o nekim bolestima. Nađi načina i ako to ne nepraviš, morat ćemo razgovarati drugačije… I sada idi…”

Br. 72 je izašla preplašeno i malo dalje je počela plakati. Pozvala je susjedu da joj ode čuvati dijete. I otišla do prvog kata i počela gledati račune. Molila je Boga da ne sretne br. 15. Svaki drugi dan su išle na kavu i uživala je ići s njom na pauzu. „Treba mi onaj Serdaružnić. Tajnice halo“ - Tajnice su viknule iz njihove sobe: Seronja. Velikim. „Znam da je seronja. I to velika. Ali kako do njega“ - S E R O NJ A Nije samo saronja već je i govno. Znam glupače ali koji je password za poziv holograma?

  • SERONJA VELIKIM SLOVIMA Ah da. Ukucala je velikim slovima SERONJA u računalo, što je bila lozinka za pojavljivanje Serdaružnića – velikog holograma i važnog holograma što je bio dio tajnog plana Martinčice… da svi budu hologrami i tada se ne isplaćuje plaća a oni rade. Krezimir Serdarpušić zvani seronja, veliki multimedijalni IT mag. Taj što pogleda sa svojim prodornim očima to se pretvori u multimediju. Jednom je na glavnom trgu glavnog grada Banana države samo pogledao reklamni pano koji je bio gore na zgradama i iz njega su počele ići reklame. Recimo taj holgram ima sposobnosti tipkati s dva prsta. Poznat je po diskreciji prema svojim kolegama i nikada ne ogovara. Tog holograma možeš poslati i na muke, taj bi bio fer prema kolegama. Ne bi ga ništa boljelo na hologramskim mukama. “Kužiš, ono kao kužiš Martina ja više stvarno ne mogu. Kušiž, stavila si mi novu ekipu koja radi na portalu i nemaju pojma i ja sve moram sam i kužiš ja tvarno ne mogu. Imam retardirane majmuna pored sebe i ne razumijem kojim sistemom zapošljavanja su došli. Ovi kadrovski problemi i ljudski potencijali su koma. I trebalo bi se to rješavati, sad imaš ergelu psihijatara pa je sve opet koma. Informatičari su koma jer ovi koji su novi došli su koma. A ja sam stvarno super voditelj tima. Imamo sustav stari iz 1862 godine kada su još Aboridžani vladali hrvatskom. DOS faking DOS. Ekipa ništa ne radi i sve ja radim i sve je na meni. Jučer sam radio cijeli dan i kužiš.. ja ne mogu više i sve je na meni.” “Kakva je tebi br. 15?”
  • Nisam baš nešto radio s njom ali sam čuo od Are (s dva lica) lice da je koma. Baš sam vidio kako priča s direktorom da je koma i on je uvjera u suprotno. Ja sam morao ići dalje. Kaj se događa s njom? „Koma je žene i krade nas. Imam informaciju da hoće sve naše dokumente na kojima je radila dati Profitu i Kletvi. Sve smo joj dali a ona se tako ponaša prema nama. Ti si bio tamo i znaš kakva je ekipa.“ -Daj nemoj mi to više spominjati kakav je bio Pera Ždera. „Provali joj u njeno računalo i pokupi sve dokumente jer želim vidjeti što sada radi i koliko radi. Opasna je osoba koja je vjerojatno poludila i treba je stavit u ludnicu. Ja ne mogu s tim kineskim horoskopskim znakovima. Ponaša se nerazumno i želi nas izdati i pokrasit. Trebam napraviti sve korake da zaštitim Upravu. Jer ako se ne maknu takve osobe nećemo više moći isplaćivati plaću… Niti tvoju a ni drugima. Situacija je ozbiljna.

-Ok samo mi riješi one retardirane majmune i kretene…

U tom trenutku je zazvonio našem Krežimiru telefon.

-Hej kolega upravo pričam našoj direktorici o Vama, kako mi pomažete u radu i kako ste super i idemo na kavu.

Pogledao je našu dragu Martinčicu i zakolutao očima. Izlažeći iz sobe je nazvao ekipu i rekao da se samo šalio ovo za kavu. Idemo roknuti nešto konkretnije.

Ekipa se smijala njemu, jer hologrami ne piju žesticu ali su morali glumiti finoću. Kraj je bio radnog dana u našoj maloj izdavačkoj kući Školjka knjiga. Naša wunderkind Martinčica je pozvala br. 15 oko 21h i pitala je da li je još tu… Htjela joj je kao svaki veliki menadžer dati svoju povratnu informaciju.

“Možeš ići slobodno doma svojoj djeci jer na tebe više ne računam. Vidi kod direktora da ti on daje zadatke jer u tebe više nemam povjerenja. Sada mi je par osoba reklo da si poludila i da se ponašaš nenormalno i narušavaš pozitivnu atmosferu u firmi. Znam da si bila prije dobra ali sada sve više radiš grešaka i promjenili su se okolnosti.” A gore na nebu su se pripremale zvijezde za javljanje u našoj Banana republici. Već je drveće počelo poprimati jedno zlatno žutu boju. Količina herbicida, i raznih nedozvoljenih tekućina koju je nasuo domar jedne noći je bila značajna da smanji prirast bora u pola šume na brdu iznad Banana Capitola. Domar nije žalio sredstva.

Htio je impresionirati našu dragu i odlučnu… Martinčicu.

posted to work by Bobbie, Musician of Time (0 comments)

Sljedećeg dana se unutar naše drage Martinčice osjećala neka sloboda i jednu ogromnu menadžersku snagu i zadovoljstvo koje je potaknulo riješavanje pitanja drveća i ptica koje diraju njeno Auto. Tata to nikada ne bi mogao napraviti. Nekako su se stvari poklapale: jer su se rješavala stabla stara 20 godina koja su joj smetala i treba se riješiti i nekih drugih stvari koje su zastarjele. Nabelombrajdić je nazvao i informirao je kako kasni pošiljka iz Kine jer ga je to začudilo kako Kinezi ne znaju hrvatski a lijepo im je sve objasnio. Martinčica mu je rekla da je glup. Pozvala je i vikala na urednicu br. 15 jedno 15 minuta da je zajebala stvar, “da tako više ne može, da je jučer zvala i da se ona ne javlja. Da su u pitanju milijunski iznosi koje je ona svojim nemarom napravila, jer nije se javila u Ministarstvo. Da je baš briga što 20 godina radi ovdje i da se samo gleda ono što je zadnje. Da se više tako ne može. Da kada je posao u pitanju je potrebno otići i na Mars ako treba. Da je gledala ispred vrata i nikoga nije bilo i da je više ne laže. I na kraju, zašto ona nije prva potpisala kao njena nadređena već je išla odmah njenom tatici. Ona treba biti prva, a ne njen tatica.” Nakon ovakvog olakšanja… Sve je imalo nekakvu bolju dimenziju s pomišlju da će čak i pogled prema Kazališnom trgu biti bolji bez tog drveća. Isto tako bi se od tog drveća mogli napraviti mnoge stvari. Pale su joj sjajne ideje kao… Pokrenuti akciju s ciljem spašavanja drveća u našem gradu. U tom trenutku je doletila Ara(s dva)lica i počela kreštati rano. I vikati – Suuuupeeer si Martinčice… “Kra-kra. Kako si Martinčice?… Kra” “Arice, Arice recim mi tko je najpametniji u Školjskoj knjizi?” “Tiiii Martinčice, kra Ti Martinčice.” zakreštala je Arica.

“Ok to smo odradile… Nego što misliš o tome da se napravi marketinška srcedrapateljsku akcija za drveće ispred naše zgrade koje se suši. Tada bi se moglo napraviti edukacija za djecu kako se radi papir, a u to vrijeme bi se mogle prodavati knjige na tu temu. Ono kao ekološke spike. Čuvamo zemlju i ostale gluposti… Mogli bi napraviti mimohod od Džamije do naše ulice. Tipa „spasimo drveće Banana republike”... Arica je pogledala lišće i počela se čuditi.. Poletjela je do drveća i napravila krug i vratila se na ruku. “Kra-kra kako misliš da se suši pa drveće izgleda super cool zdravo i super cool. Jao Martinčice što si duhovita… Kra. baš si danas duhovita kra-kra. “Arice glupa si jutros… to je figurativno. Retorički. Zamisli da se počne sušiti što bi ti kao marketinška papiga radila. Čisto kao brijanje na ideje. Kužiš ono sim-tam ”. Martinčice, inače ti je super, super ideja. Mogli bi se na tim mjestima napraviti edukativne ploče koje bi se smjenjivati preko digitalnih panela koje kupimo u Kini. U isto vrijeme bi mogli napraviti web stranicu koja bi se povezivala s našom stranicom. A ja bi kao Ara posjećivala ta drveća i gledala koja se suše i s njima bi razgovarala. Između prelaska s naše stranice i na tu novu stranicu “sušena drva” bi stavili male banere koji bi slali poruku… “kupuj te naše proizvode“. Super si… Kra-kra”. Martinčica je na odlasku samo rekla Ari(s dva) lici da pred Antšom i Mihicom govori da je br. 15 luda i da radi štetu firmi. I to treba stalno ponavljati i na svakom mjestu. Čula se tutnjava u Školjskoj knjizi. Top je opalio podne ali to nije bilo od toga. Pucanj iz topa s kule zatrese prozore ali ne dovede tutnjave. Što bi moglo to biti? Došla je na posao Matildica slonica. Inače kada ide Matildica Slonica i miš ulicom… Miš stalno kaže Matildici “al tutnjimo”. Matildica Slonica je odmah izvijestila kako je razgovarala s br.15 i da su pričale barem sat vremena o jučerašnjem događaju. Matildica je urednici dala potpunu podršku i da joj je br. 15 plakala na ramenima. Matildica je s puno suosjećanja rekla za br. 15 da će joj sigurno pomoći . “I kako ćeš joj pomoći koji kuac?” – pita je Martiničica. Pa znaš i sama kako draga moja Martinčice. Pa NIKAKO! U tom trenutku su se počele slatko smijati. S prestankom tutnjave, počeo je smijeh koji je para grobnu tišinu Školjske knjige.

posted to work by Aubrey, Shadow of Light (0 comments)

Danas je Martinčica malo ranije došla na posao. U tom trenutku, prema zemaljskom vremenu, ekipa ovih kojima treba dati otkaz je krenula ići na pauzu jer je 11 sati. Većina je počela izlaziti na drugi izlaz samo da je izbjegnu. Postoji velika šansa da ih optuži da ništa ne rade i da stalno odlaze na pauze… pa je bolje izbjegavati. I kao što se najteže stvari počnu događati kada čovjek ne može ni predvidjeti u tom sudbonosno trenutku se posrala ptica na krov njenog auta. Parabola tog govanceta je išla tako da sve ukazuje da je to bilo iz letećeg položaja. Kvaliteta govneta govori da je ptica u dobrom zdravstenom stanju. Jedna od urednica br. 15 je upravo zvala i zamolila je da mora dati potpise kao drug član Uprave i da knjige idu u tisak jer su pritisnuti rokovi oko Ministarstva i AZOO. I ima problema oko imprimature ozalida s grafičkim urednikom. Da se ispričava što je tako rano zove ali da je jako žurno. „A što je to impreimatur i što ste rekli.. ozeblina?“ - Ne, imprimatura ozalida. Što ne znate o čemu je riječ? Vrlo začuđeno je rekla urednica br. 15. Martinčica je promijenila ploču i to je bilo završno pitanje koje je pokopalo br.15. i zapečatilo sudbinu. Trenutak u vremenu koji mijenja nečiju sudbinu. Rekla je da je dosadna i da nazove kasnije. Da se ne ponaša kao depresivna histerična baba. Kao psihopata. Začuđujuće protupitanje koje će trajno odrediti nastavak događaja. A u daljini su se zelenilo drveće obližnjeg Pravednog fakulteta. To drveće je jednim dijelom ulazilo u poslovne prostore Školjske knjige ako se uzme zračne linije razgraničenja. Jedno drvo čak graniči s ulazom ali je nemoguće doći do korijenja. Glavni krivac što se to dogodilo je vjerojatno gore na tom drveću. Taj krivac leti i zove se ptica. “Koje jebeno drveće”. Tada je okrenula telefon i nazvala svoga tatu. “Tatice, tatice može li se maknuti ovo drveće, upravo mi je ptica pokakala moj Audi. To nije uredu da se pokaka moj Audi. Daj poduzim nešto. I pored toga što si kao otišao u mirovinu, stalno si tu i kao penzioner rješavaj stvari. Daj molim te, tatice tatice. Hoću da se posječe sve drveće u prečniku od 1 km tako da niti jedna ptica ne dođe tu. To je moja strateška poslovna odluka za danas.” “Sredit ćemo to Martinčice moja. Ali mali problem leži u tome da je drveće na području Pravednog fakulteta a do ovog našeg ne možemo doći. Nemam dobre odnose s Pravednim jer nam Mihovilko nije uspio upisati tu fakultet i pored svih para koje sam dao - pa sam zaratio. Imao je minimalan broj bodova za upis. Morao je sunce moje, studirati u Splitu. Napatio se jadnik. Ti si to gledala kako me je zvao i tražio da mu šaljem svaki mjesec 2.000 eura, jer je studentska menza loša. Inače zvala me urednica 15. koja kaže da je hitno. Ja sam već potpisao. Ona nam je jedna od najboljih urednica i uspješna je u svom poslu već 20 godina. Ima sada troje djece koji su u fazi studiranja i srednje škole a i razvodi se. Trebamo je podržati i ona je super osoba. A i ovaj nam posao donosi milione kuna.” “Zašto je prvo Tebe zvala? (za ostatak priče su važni i specijalni efekt. Kada su slova označena crvenim znači da naša glavna junakinja priča i šipti poput Darth Vadera. Znači počinje isijavanje potpunog zla). I mene je zvala. Glupača.

  • Tata s pticama nam stvara loš imidž kod poslovnih partnera. Zamisli sada da ti dođe Banderas i na njemu se isprazne crijeva od ptice ili na njegovom autu. Ali tata to su važne stvari za nas. Mi smo kuća koja ima tradiciju. Isto tako je važno što se tiče uroka. Danas sam zapalila Dalai lamin mirisni štapić u autu i on mi je pomogao da taj izmet ne padne na mene već na krov. Tako da sam osjetila snagu tog štapića. Zamisli da Ti dođe tvoji rođaci iz Imotvillage. Što bi oni rekli?”

“Pa stalno seru ptice po njima… Ko ih jebe” “Tatice tatice molim Te zovi dekanicu Pravednog fakulteta. I to sredi…” Antša je nakon telefonskog razgovora sa svojom najstarijom kćerkom promjenio boju glasa i pozvao dekanicu Pravednog fakulteta. U paralelnim sustavima odlučivanja, Martinčica kao velika menadžerica koja bez straha ulazi u rješavanje stvari pozvala je urednika za matematiku br. 3.14 da joj izračuna putanju odakle je palo govance. U velikoj mogućnosti simultanog djelovanja koji se u vrhunskom menadžementu pozvala je urednicu za kemiju br. 12 da napravi kemijsku analizu govanceta i da se ta analiza da urednici iz prirode br. 00 koja je prije 6 mjeseci zaposlila u velikom natječaju u kojem su tražili svi urednici. Za urednicu iz prirode Nadraženko je nakon obavljenog intervjua u trajanju od 10 minuta rekao Martinčici da je dobra jer su istog znaka u horoskopu. Antši je rekao da ima velike sise pa su joj zato dali broj 00 koji figurira kao izgled njenih mamila. Ona je imala zadatak detektirati pticu koja je to napravila. Tatica, tatica u promijenjenom i dubokom glasu alfa mužijaka pozvao je dekanicu Hrabricu. “Dubravkice dekanice, znaš li tko je ovdje. Ovdje je Antša. I volio bih da zaboravimo na podjele jer je nas BananRvata malo. U pogledu dijelektičkog materijalizma i zakona ljubavi koji su prožeti s mislima najveći filozofa, stvarna istina jest da teza i antiteza daju sintezu ljubavi. Znam da si nešto pisala ovih godina i da je to sukus jedne pametne i lijepe žene kao što si Ti i spreman sam ti to tiskati jer sam uvijek bio mecena i ljubitelj kulture. Ovi mi urednici prirode probiše uši… pa sam im obećao reći pitati Vas i informirati da drveće koje spada kod vas, a krošnjom dolazi u naše područje ima jednu opasnu zaraznu bolest koja djeluje kod asmatičara. Njihova preporuka je da se to drveće makne. Jednostavno fizički odsječe” “Dobra gesta Antša. Kod Tebe se uvijek vidi da si erudita i da brineš se o kulturi. I javiš mi se kada ti nešto treba. Javim ti jer imam ovdje svoje procedure.” Spustila slušalicu i zakolutala očima. Zabrinuta urednica br. 15 koja čeka drugi potpis je zvala i zamolila Mihovilka da se javi na telefon. I ostavila je poruku na mobilnu tajnicu jer se nije javio. Nije mogla ništa napraviti bez potpisa bez uprave. Telefon je javi preko sekretarice da je Miha u Kolumbiji. Odnio je cvijeće na Escobarov grob i otišao je malo da se popravi. Martinčica kada je došla u ured željela je na stolu izvještaj o okolnostima koje su nastale vezano za današnji nemili događaj. Na izvještaju od urednika matematike, kemije i prirode stajalo je ukratko sljedeće (jer ne smije se ništa pisati više nego što prelazi format A6) : STRATEŠKI IZVJEŠTAJ a. Feces potječe od: Šojka rugalica, kreštalica, kreja; lat. Garrulus glandarius. b. Prema balističkim izračunima, teret je istovaren u letu. Uvidom u dreće nije nađeno gnjijezdo okrivljenika. Pretpostavka je da je došla iz nekog drugog ekosustava odnosno okruženja. Nazvala je odmah tatu jer je to bilo 100% dokaz da Profit – Klettva šalje ovakve ptice i hoće reći da je ona kreštalica. Osjećaj nemoći i tuge joj punio grudi. “Tata znaš li da nam Profit šalje rugalice, rugaju se s nama. Ja ne mogu raditi u ovakvim uvjetima”. I to je dotuklo i počela je plakati, bacati papire po uredu. Zaključala se u sobu i rekla tajnicama da je nitko ne zove cijeli dan. Baš nitko. Pozvala je br. 15 i kada se ona javila, spustila je slušalicu i odmah isključila telefon. Poslala je domaru s tajnog telefona poruku da se to drveće otruje tajno pod okriljem noći. Potrebno je baciti naftu na korijenjem, DDT, nuklearni otpad. Bilo što. Domar je počeo govoriti da voli cvijeće. Samo mu je rekla da je to jedni sadašnji prioritet. Samo je čula kako netko netko plače i spominje troje djece da će biti gladna kod tajnice.

A dugo u noć, su šojke rugalice pjevale pjesme ispod njenog prozora.

posted to work by Lisa, Manager of the IT department (0 comments)

Da bi se što bolje okarakteriziralo okruženje potrebno, pored dva herojska glavna lika u priči (Antša i Martinčica- kćerka tatina, tatino zlato) . U godinama koje dolaze, Martičica je prvo shebala Pčelicu Maju i njenog Tadiju Damirovića i ustoličila se kao kraljica svemira. I tu je subdrama ovih događaja. Pa moje dame i gospodo, poklanjamo se pred vama i idemo redom: A. GLAVNI LIKOVI:

  1. Antšu smo upoznali. Penzioner ali mjesto da igra balote sa svojim iz Imote on je i dalje stalno u Školjki. Glavni mu je lik mržnje bio Pero Ždero kojeg je sanjao u mržnji poševiti. Sada su maknuli Peru Žderu pa sada želi poševiti cijeli njemački narod koji je stvori Klettvu.
  2. A i njegovu kćerka Martinčica... o kojoj ćemo se više baviti u ovoj komediji sa tužnim završetkom
  3. Antšini dvori: Sjedište Školjske knjige u ulici Masakryranih 28. Tu se događa glavno sjedište radnje. Zdanje je dobiveno pretvorbom. Priča se da je tu prije bio kupleraj gdje je duh tog vremena i dalje se odrazio na zaposlenike firme. Tako da je većina radnika su po karakteru postali kurve u duši.
  4. Matildica slonica: Iznimno biće. Došla je iz Profit-Klettva međutim ako počne se pričati o tome, ona kaže da je istina da je radila tamo ali to je mračni dio njene prošlosti kojeg se ne želi sjećati. A to se ogleda u činjenici da vas razumije i odlično sluša. Brzo donosi odluke. Kada se završi razgovor s vama postoji trenutak resetiranja sustava u njenoj glavi… Tada odlazi do Martinčice i sve kaže suprotno od onoga što je vama obećala. Znači jedno duboko licemjerno biće. Antša nju puši. Martinčica je ovisno o njoj. A ona jako dobro pliva ševeći u mozak i jedno i drugo.
  5. Krežimir Serdaružnić zvani Seronja: Toliko je bio beskičmenjak u svom životu da je postao hologram. Kada ga Martinčica želi pozvati mora ukucati šifru koju zaboravlja na računalu da se on pojavi. Došao je iz Profit-Klettva. On jednostavno sve kuži u multimediji. Kada se uđe malo dublje u razgovor o multimediji tada kaže da nema vremena jer ga je zvala Martinčica – kćerka tatina. Druga velika njegova strana je da je govno od čovjeka što se uklapa u cjelokupnu galeriju likova. Isto kao i Slonica voli isticati ja je turbo lojalan Dinastiji Žuljžulj jer ima taj dio priče koja ga povezuje s Profit. Fura se da je muško, ali ga održava u životu to je po vokaciji baba – šeta se po firmi govori da je turbo zauzet i da je žrtva cijelog sustava i da ga maltretiraju Žuljžuljovi. A kao osvjedočeno govance sve prenosi našom glavnom liku ove komedije o firmi koja će bankrotirati…
  6. Sanjica Ara (s dva) lica: Martinčicin konzultant i lik koji joj pravi društvo za vrijeme jela. Prije je bila u milosti i zaštićena full, a sada je u laganoj nemilosti gdje je Vazeljin zvijezda, pa su joj imenovali kako to biva, totalno nestručnog nadređenog. Ali se to sve mijenja pa će doći sigurno vrijeme papigino. Znači, pernati lik kojeg je Martinčica unajmila da glumi kada je potrebno osobu koja je direktor marketinga, pa voditelj marketinga, psihologa i papagaja zaduženoga za operativne stvari u situaciji kada se treba nešto odraditi kada je to Martinščici tlaka. Ima slabo pamćenje pa sve zaboravi što je rekla i u situaciji kada je pritisknuta, koristi papagajsko humanističke floskule.
  7. Branimirček – Art hiper super direktor: Martinčicin konzultant i lik koji joj pravi društvo za vrijeme jela. Ginjola, lutak kojeg Martinčica stavi na ruku kada želi pričati sama sa sobom. Tada ta lutka glumi Super-art-hiper-direktora koji kuži sve vezano za dizajn. Kada treba nešto odlučiti a vezano je za art, Martinčica se poziva na njega. Nitko ne smije reći da je Martinčica luda jer priča sama s lutkom. Zapravo Branimirček je sporedan lik koji se nije uklopio u sustav, a služi kao “stručnjak na kojeg se poziva” tatina nesposobna kćerka, kada treba razjebati cjeli tim dizajnera.
  8. Nadraženko Brašmić zvani Vazelinko: Stvarni lik. Nije papagaj niti lutak. Direktor poslovnih procesa, menadžer ljudskih potencijala, Direktor prodaje. Želja mu je vrlo skrivena, da razvojem događaja on postane direktor. Ili ako to ne prođe da im uzme što više love i oženi ekipu. Zovu ga vazelin jer koristi zaglađivače kose ali je vrstan u svim vrstama ulizivanja, manipuliranjima i prikazivanjima topline. Što se tiče ulizivanja: Antši je ušao do pola (Antša se još bori oko hemoroida), Martinčici je ušao toliko daleko da se više ne vide ni žniranci. Drugim nebitnim radnicima prodaje priču kako ih on razumije. I kada mu se radnici otvore samo su najebali. Njega zanimaju samo pare i prestige.
  9. Hrle Nabelombrajdić: kada su rokunuli cijelu nabavu preko noći optuživši ih da su lopovi zaposlili su Hrleta Nabelombrajdića, zamislite kao kompetentnu osobu koja nikada nije to radila osim što je cinkala po knjižarama i knjižnicama. Cinkanje je glavna fora da se pokaže da si lojalan.
  10. Ana und Mara Žuljžulj: To je zapravo jedna osoba u dvije. Ona nosi ogledalo i traži od drugih da nekada pričaju s njenim likom u ogledalu a nekada direktno s njom. Propala glumica kojoj je Martinčica kao svojoj sestri rekla da je baš super da se bavi marketingom. Tu se nastavlja jedna od Martinčicinih ideja koju je dobila od svojih konzultanata Vazelinka da ne treba uzimati ljude koji su školovani za taj posao. Završena glumačka akademija i marketing su zapravo idealan spoj. Glumiš da si marketinški stručnjak. Zapravo pogubljeno lice u plejadi izgubljenih polu-likova.
  11. Mihovilko Žuljžulj : Vilko je od vilenjak. Sad ga vidiš - a sad ga ne vidiš. Zapravo je pozitivan lik. El presidento Uprave. Jedan od glavnih likova u Dinastiji Žuljžulj, ali ga nećete vidjeti u ovim tekstovima. Ima znanja i onda ga seka sjebe i on nestane na neko vrijeme. Kada se ohladi – on se pojavi. Biti će kao lajtmotiv u konverzacijama ali se neće pojaviti kao glavni lik. Tip je čak i sin od Antše. Priča se da ševi Anu fatamorganu koja bi mu mogla podariti nasljednike. Seka se protivi tome.
  12. Ana fatamorgana: Martinčicina asistentica kojoj je jednog dana želja da postane Martinčica. Troši je Mihovilko. Tata bi nasljednika da se produži Dinastija pa to odobrava samo da nešto zakmeči. Nitko ne zna što ona radi. Osnovni joj je zapravo zadatak da špijunira druge osobe, gradi karijeru buduće direktorice Kraljevstva. Ono što je dobra predizpozicija a što se pokazalo i kod Martinčice koja joj je idol... Biti nesposoban i arogantan je dobitna komibinacija. Zovu je fatamorgana jer se predstavlja ono što nije.
  13. Mercedes od Antše: vrlo važan lik u ovoj komediji s tragičnim završetkom. Njime se Antša vozi i dokazuje veliku moć. Antiša duboko misli da ako ima veliki mercedes imaš veliki pimpek. Tragični završetak leži u činjenici da će Školjska knjiga propasti, ali to neće ugroziti financijsku opstojnost Dinastije Žuljžulj. Oni su zakupili pola Banderas Capitala jer su propale firme koje su kupili, dali u najam. I tamo su radnici propalih firmi dobili otkaz kao što će to biti i s Školjskom knjigom.
  14. Kamere u cijeloj kući koje snimaju zaposlenike: one bilježe sve što se događa unutar sustava Antšinih dvora. Prate kretnje po hodnicima, tko je kada došao, tko je ušao u koju sobu. Tko se kada počešao po guzi. Kada treba nekom dati otkaz onda je to dokazni materijal. Nikada se ne prate osobe koje su povlaštene. One mogu doći kada hoće i otići kada hoće poput većine ovih glavnih likova. Ostala raja je daleko od raja a blizu burze.
  15. GPS ispis kretnji kod automobila: u njemu se vidi sve gdje su se kretali
  16. Ispis telefonski poziva: to omogućuje Tatinom zlatu da vidi socijalnu mrežu i tko je dobar sa kim. Tako je učio Sulejman veličanstveni.

B. PREDMET VELIKE MRŽNJE: 17. Profit-Klettva: konkurentska tvrtka za koju kada se kaže Antši i Martinčici oni dobiju seksualni napad koji je sadističko – mazohističke prirode. Samo je razlika u manifestacijama. Antša odmah počne tući druge osobe i viče na osobu za koju procjeni da može biti žrtveno janje, dok Martinčica počne plakati i histerično se smijati dok plače. I počne vikati. Većina radnika se preplaši tog smijeha dok odzvanja Antšinim dvorima. Martinčica stalno smatra da joj Profit Klettva probija email. 18. Pčelica Majica: Bivša djelatnica Školjske knjige kojoj je Martinčica nasapunjala dasku. Navodno da je uzela velike pare, jer je ostavila najbolje godine u Školjkarstvu. Pošto je sposobna osoba, razumljivo je da njen pad bio početak strjelovitog uzletu menadžerice Martinčice. 19. Tadija Damirić: Bivša djelatnik Školjske knjige kojoj je Martinčica nasapunjala dasku. Bili su dinamični duo. 20. Garac otišla nakon njih ali je koristila Martinčici dok je trebalo uništavati druge osobe.

C. NEBITNI LIKOVI ZA GLAVNI BIZNIS Ali se spominju u tekstu. Većina su nebitne osobe kojima treba dobiti otkaz jer takvih ima koliko hoćeš na vanjskom tržištu, Znači potrošni materijal visokog stupnja. Tko god malo drugačije razmišlja nego Tatino zlato – treba dobiti otkaz.

  1. Portir1 do 5: zaduženi su za drukanje, pisanje i zapisivanje, tko je kada došao i tko s kojom osobom ide na piće
  2. Urednik1 do urednik20: Samo stvaraju trošak kompaniji koji uopće ne donose dodanu vrijednost i da nema Martinčice – sve bi se raspalo
  3. Tajnica1-10: Martinčica smatra da su sve kokoške i glupe. Zapravo drže cijeli sustav da se ne raspadne
  4. Pravnik1: zaposlena od strane Antše, što znači da će je brzo Martinčica staviti na crnu listu (ako već nije na njoj kao i 90% njih)
  5. Psiholozi1-2: zaposleni od strane Mihovilko što znači da će ih brzo Martinčica prozvati da su psihopate
  6. Financijaš1-20: Sličan princip je kao i ostali sve su ostalo nijanse
  7. Informatičar1-20: Nijanse su tu ali je različiti princip
  8. Dizajneri 1-20: Stavljeni su iza porte tako da ih se bolje kontrolira
  9. Grafička redakcija – čitaj ono iznad
  10. Prodajni predstavnici1 -40: Bitno je kod njih da smatra Uprava da su lopovi i da svi kradu ali se na žalost ne može bez njih.

C. GLAVNI PREDMET MANIPULACIJE OD STRANE ŠKOLJSKE KNJIGE • Školjke – glavni objekti gdje se dilaju školjke • Ravnatelji školjki – glavni likovi koji se potkupljuju da bi se kupile školjke • Profesori u školjkama – dodatni glavni likovi koji se potkupljuju da bi se kupile školjke • Biseri – o njima se ne govori jer nisu bitan za sustav školjkarstva u Banana republici. Kurikurikuralna reforma bi se trebala brinuti o njima, a oni i njihovi roditelji su samo sredstva za mužnju od strane Školjske knjige

posted to work by Samantha, Counselor of Justice (0 comments)

Please don't assume that those who work here get great perks. There is no employee discount and we are not allowed to buy items that are on sale. There are other policies against employees shopping here. I work there and try to never buy anything an any of their stores to avoid problems.

posted to work by Frank, Embalmer of Good (0 comments)

Hi! I work at a retail store and am trying to brainstorm ideas for a sunglasses event! We sell Rayban, Costa Del Mar, Oakley, and Michael Kors. Would love some input or ideas! What would draw you into the store to buy a pair? Catchy slogans?

posted to work by Aubrey, Deviant of the Homeless (4 comments)

Some would say that your screaming 4 year old gave you good reason to have insulted that security guard in the way you did. I disagree. He did not deserve that treatment from you. He was doing his job by asking you for a receipt on your way out of the store. So then you decided to scream and yell and call us all idiots and claim that we can't even read. Even if it were true - Is that the reason he deserves to be cursed at? That man is always softspoken and diffident. He's never demanding. He didn't even insist when you decided that your White Highness should not have to take the receipt ALL the way out of your wife's purse to show it to him.

posted to work by Dakota, Magician of Space (1 comment)

Some people can't talk to you direct, they have to talk to everybody else about you.

Yes, I decided on the schedule. You have no overtime because we don't need you, and because my specific instructions were to cut cost and you're a useless piece of shit. But you didn't speak one single sentence about it to me, instead you went to BH (who agreed with me) and E and decided to whine and bitch and threaten to stop weekends and quit. Yes, we actually need you on weekends. And weekends only. What good are you for, other than sitting around and staying awake?

Hey bitch (because why should bitch should a gendered word only for women when men can be so bitchy), if you're unhappy, you could always have discussed it with me, instead of going behind my back and creating trouble.

By the way, if your basic is low, maybe it's because you can't pass a simple level one test. Idiot.

posted to work by Nia, Fashion Designer of the Unimaginable Terror (0 comments)

You walked up while I was working with a customer. ANother service agent was at the counter. The agent left and did not return quickly.

SO you decided that I was rude for not replying to you although I was on the phone when you spoke to me.

But when the other agent came back there were no complaints for her lightskinned, straighthaired self. Only when MY DARK SKINNED, not - straighthaired self needed to be called rude, disrespectful and made responsible for a problem that didn’t even happen at OUR STORE.

But PLEASE feel free to speak as the rest of your kind does and tell me that I am merely imagining racism. I should believe that I DESERVED to be yelled at for a situation I did not create. While the other people around DID NOT receive that treatment from you.

Was it because I smiled while on the phone. Clearly I was too relaxed and that galled you? You needed to see someone like me in a supplicant and harried state - only then does the world make sense, right?

posted to work by Cosmo, Carpenter of Justice (4 comments)

I've been working at my job for 1 year and 3 months. When I was hired, I was told that I'd be able to work from home twice per week. I can count on one hand the number of times that I've worked from home. Every other employee can do it at will, but I have to ask permission. Why just me? I work so hard and try to do good work, but it never benefits me. I may as well just do the very bare minimum to not get fired and just coast until I can get a new job. I wish my boss would get past whatever it was I did to give her a bad impression and just treat me like everyone else. I hate her so bad. I can't wait to get a new job. Oh! But wait! I can't seem to get a job I want because I don't have the required experience and I have to much education and they think I won't accept the offered pay, which is completely untrue! I've come across perfect jobs for me, but I don't even get a phone call. I hate it. I don't want to do what I'm doing now, especially under the devil boss that I have now.

posted to work by Stevie, Secretary of Space (3 comments)

I'm taking a gap year before uni. I've always been pretty good about my finances, but I thought I would take this year to really live my life. So although I have 2 jobs, I'm traveling a lot to experience the world. Both my jobs are really good for my CV too, and perfectly suited to my degree. So essentially despite low pay, I'm doing everything I can to get the most experience I can this year, both with travel and work. However, I recently decided to make a financial plan for the next 6 years(this year, 4 years uni, year after uni), just to get an estimate of what I'm in for. Obviously these are all estimates, and I took a worst case scenario approach, but by my calculations I can't afford to eat while I'm at uni, unless I work 28hrs/week at £10 throughout my full time study. This seems outrageous! With all that work, I won't have time to study! So whats the point in going to uni at all?!?!?

Please can any UK students help me out!!! How much do you pay for food each year? For accommodation? For nessecities? And how much maintenance loan do you get from the government? Do your parents help you out? Do you have a job? How many hours do you work and how much are you paid? PLEASE!!!!

I need more data so I can stop puling my hair out!! My mom is upset because she's mad I didn't get better paying jobs this year, and work more hours to get a head start on uni costs. Yet of all my siblings, I by far work the hardest! PLEASE HELP ME!!! The more data I collect the more accurately I can predict my spending while at uni! Thank you!!!!

posted to work by Aubrey, Writer of Wild Parties (0 comments)

I love you, Cheche

confession

I hope you have grown up to be a great woman. I love you. You too,N. And the AA too. I hope I can stay

posted to work by Cosmo, Chef of the Wildlands (0 comments)

You need to tell them that they need to update the website

You need to tell them that they

No, I need to keep my lousy $13 per hour job. That's what I need to do. YOU advocate those changes to the powers that be since "the customer is always right". Use that power for yourself. I don't have it.

posted to work by Blaine, Wizard of the Irredeemably Moist (0 comments)

"Do you know how many stores I went to looking for xyz-very-important-thing-that-I-must-have-right-now-right-now ??!!"
"I went to five different ones of YOUR stores!!"

Really - I didn't make that choice for you. I didn't give you that advice, I didn't lure you in. So, the website gave you bad information about quantities in stock and where that stock can be found?

Well, the people who design the site, who code the stock software make a whole lot more money than me - GO YELL AT THEM!!

posted to work by Ash, Butcher of Imagination (0 comments)

An open letter to the management at PAREXEL,

I have reached my limit. I truly have. I spend my day trying to balance what I know needs to be done, with what I am told are my objectives. And just when I think I have got is sussed, the objectives change again, or a new initiative makes everything I used to do redundant.

I am told we no longer fire-fight; but spend my whole day fire-fighting because there is no other option

I am told that we are one global company; but spend my days trying to find a solution, when everyone feels they are the King of their own domain.

I want to work to deliver the overall PAREXEL service; but I am under so much pressure, that I can only complete the very specific tasks within my remit.

For the past 5 years or so, PAREXEL really has felt like a ship afloat on the sea. Trying to steer it’s course to the next treasure chest, convincing the passengers we can get them there, and then always falling short, changing course and aiming for the next treasure chest.

Actually, it feels more like a fleet of ships, with captains of each, all trying to be the best ship, all sailing off to different horizons and not caring about the strength of the fleet.

And as I like the sailing analogy, let me go further….we tend to have a skeleton crew. And when we know that rough waters are ahead rather than get more crew, we keep going, exhaust the crew and decide if we need to get another shipmate later - we never do, because they coped last time so why can;t they do that all the time?

I am tired and not very effective. I have had my ambition drained from me. I am unhappy at work because I never achieve anything, because nothing is achievable in this environment.

There’s a lot to be said for stability; what do we really do differently now compared to what we did differently 10 years ago? The regulations have barely changed. The requirements from our customers have barely changed. But we have changed. And changed. And changed.

I am waffling now, so I will sign off

PAREXEL Employee Number Six

posted to work by Ash, Administrator of Time (9 comments)

I, and most people, consider myself an attractive female. I blush fairly easily. When ever I talk to a particular intern at our work, I accidentally check him out, when I do I think Ohmy I am such a creep. We are the same age. When I blush he starts to blush and it totally just escalates. LOL He starts acting nervous, then I do. What are we doing?!? is this like a crush or just a socially awkward situation between two people, where I find him attractive and he is not digging it so he does not know how to respond. It's seriously so awkward and we are both in our late 20's - it makes me feel like im a teenager! Blushing now :) I am not interested in dating this guy but I feel like he and I would have hit it off in our younger years had we known eachother. I guess my question is, this reaction from him, is he creeped out and running away asap, or nervous and knows hitting on me in front of his boss would be a mistake. This is so embarrassing to ask.

posted to work by Shiki, Consultant of Evil (1 comment)

Stupid asshole demanded to speak to the CEO.

"I spoke to God this morning in prayer. I can approach God any time. You mean your CEO is more powerful than God?"

Hey, the CEO exists.

And if God exists, God might not have been listening.

If God exists and He listened, He probably thought you were an entitled prick, you piece of stinking Indian shit.

posted to work by Blaine, Monk of the Lonely (0 comments)

SEOW HUI XIAN SARAH IS A SHITTY LAWYER WHO GIVES SHIT ADVICE. Hey you stupid bitch, don't tell me to plead guilty. People go to you because they want to stay out of jail, you stupid bitch. WHAT THE FUCK AM I PAYING YOU FOR?

posted to work by Max, CEO of Good (0 comments)

god damn it. you know, fuck you. i took a short lunch because the office cunt called in sick today, i work my ass off and all you can do is note that i left a caller on hold for "too long"? Really? I actually sold a job on that 2nd call you fucking douche. And the other line was some twat who was just wasting my time. Did I say fuck you yet? Fuck you. I am scrambling to find a new job to get away from your nano-managing bullshit. ass
posted to work by Blaine, Priest of Time (3 comments)

I hate my job. Dreading going to work is worse than being there. It even makes being home suck. I just want to enjoy my job and my life and not worry about it.

I had a business idea that kind of got crushed...but I might have a way to salvage it. I'd really like to just do something independently and take my wife on great vacations every six months. I love my wife so much.

posted to work by Stevie, Elementalist of Good (1 comment)

So Black Friday is here. My prayers to all of us who are sales people, customer service folks and otherwise working in retail. We are about to be screamed at, cursed at, insulted and best of all - blamed for decisions made by the corporations we work for - all for the great salaries of hovering at or below minimum wage. Good luck and let's hope we have something great waiting at the end of the day - even if it's just a safe bed to sleep in.

posted to work by Harper, Security Guard of Justice (0 comments)

This blog is to give everyone an opportunity to openly discuss IT consolidation in an environment where true feelings and thoughts could be expressed without reprisals.

posted to work by George, Knight of Space (14 comments)

[deleted]

rant

[deleted]

posted to work by Richard, Lover of Light (1 comment)

[deleted]

posted to work by Jerry, CEO of Imagination (1 comment)

[deleted]

posted to work by Alton, Soldier of the Irredeemably Moist (3 comments)

[deleted]

posted to work by Stevie, Priest of the craft table (1 comment)

The person i am perceived to be, l strive to become. Alcohol never helps yet, releases all things standing in my way of myself. Only downside is, it not only releases my shortcomings. It releases my whole person into this worthless piece of shit who found himself but, is regretting and forgetting that it even happened.

posted to work by Brett, Manager of Wild Parties (2 comments)

I get pushed aside constantly because I'm a woman. I've put in the same effort and time as everyone else, and I reach for every opportunity. I'm just as good as the others. But no one gives me a second thought. It makes me angry and sad. And I don't know what to do.

posted to work by Eileen, Barbarian of the Forgotten Lands (5 comments)

[deleted]

rant

[deleted]

posted to work by Bowie, Pope of Wild Parties (11 comments)

[deleted]

advice

[deleted]

posted to work by Ari, Keeper of Arts and Crafts (0 comments)

I don't understand bosses who don't know how to manage well. For example, if I make a mistake, I need to know more than I made a mistake. I need to know what it is and how to fix or prevent it. Leaving me in the dark does nothing for me.

I hate her fake laugh. I hate how everyone just seems to love her. Why am I treated differently? Ugh. I just want her to go away.

posted to work by Blaine, Attendant of Justice (0 comments)

The one thing I desire! Is to finally see to hear that Willie got shot to his death. 2865 or 4751 , as long as he has wind he is continuously oppressing or watching from his in law . back bedroom. Where his wife keep his hostage. But there address is public information for anyone who desire to drive by. And about her husband. His daily activity is to provoke you through oppressing. Listening to every word and yet he allows every complaint to fall on deaf ear. Just so he can obssrs himself with you. Willie needs to shot at. 2865 or 4751

posted to work by Alton, Author of the Hungry (0 comments)

[deleted]

advice
[deleted]
posted to work by Adrian, Assassin of Generosity (16 comments)

[deleted]

rant

[deleted]

posted to work by Bobbie, Sniper of the Hungry (3 comments)

[deleted]

posted to work by Ash, Dark King of the Idealistic (2 comments)

Rather then trying to make sense to whether someone is watching TBN. Whom speaking to whom in ministry. You need to sense make of your finances and living. And your lustful spirit!

posted to work by Frank, Funeral Director of Light (0 comments)

[deleted]

rant

[deleted]

posted to work by Adrian, Sous Chef of Good (0 comments)

I'm not the "feminist" type, OK. I'm just your average female athlete who's trying to make a name for herself in a male dominated field. I train my ass off 6 days a week. I eat right. I search constantly for training and networking opportunities. I find ways to get involved in the sport in some way, even if it means I'm on clean up crew. I'm trying to learn as much as I can.

Problem is, no one sees this.

They look at me and think I'm just some girl who's trying to fuck another athlete out there. Those who DO understand that I'm trying to learn are afraid to help me because they don't want me to get hurt. IT'S A FUCKING CONTACT SPORT. I'M FULLY AWARE THAT INJURIES HAPPEN. Stop being such a pussy and teach me! But no one will. It feels like the only time I can have a conversation with someone about my intentions is when they have a penis and want to use conversation to get something else.

It's bullshit. Start taking me seriously. And answer my fucking questions. Stop avoiding the fact that I have a vagina. I want to learn...

posted to work by Allison, Trollop of Justice (2 comments)

Enjoy the people you work with. You spend all day with them.

Music is my life so I guess I have to find some musicians to relate to.

posted to work by Frankie, Counselor of the craft table (6 comments)

[deleted]

rant

[deleted]

posted to work by Ash, Travel Agent of the Rich (1 comment)

Got invited to go to a meeting with the intention of supporting a friend > Went to the meeting where the whole concept was about recruiting people to join a company where u can get rich quick without any knowledge of what the hell it was really about> Got physically chased after the meeting to have a follow up meeting with an amway coach but had no intention of joining the company > got physically pushed into a circle where this amway coach instructed us where and when to follow up he didnt even ask if we wanted to > Got woken up by the same friend who invited me on the day the' follow up "meeting was on, i told him im not going then he begged me to do so and went on to demand that i go , i said NO he got angry, walked away and he never spoke to me again , keep in mind this was someone i knew for three years ..... so to those involved in this business or one of that sought please consider an alternative way of approaching people and not tricking and forcing them to attend and join a business that they don't want to be apart of for your benefit

posted to work by Hazel, Sniper of Musclebeasts (1 comment)