work

That loathesome thing you do in order to feed your children / thing under the bed.

U radnu zoru negdje oko 13 sati je idućeg dana došla Martinčica izvadila svoju ginjolu. “Ginjola, ginjola trebaš mi do bola.” To su čarobne riječi koje su bile potrebne da se pojavi Branimirček. Obično ga je stavljala na lijevu ruku jer bi desnom rukom mogla gledati što se događa u Turskoj. Užasavala se toga što se događa… I ovih tužnih slika koje gleda iz tog pravca. Još ništa nema od nastavka snimanja Sulejman Veličanstvenog. Cjelokupni konzalting tim koji je bio u seriji, načini rješavanja stvari, odnosi… toga nije bilo tako da je osjećala veliku prazninu. Moglo bi se reći da osjeća veliku tugu s Hurem s kojom se poistovjetila, ali pred Branimirčekom to nije smjela pokazivati. Otišla je kako dolikuje svim jakim ženama vani… izvikala se na tajnice i rekla im da se ne zajebavaju s njom i da nešto rade. Zaključala sobu jer svaka paranoja osoba se voli zaključati u sobi i obratila se svojoj lijevoj ruci na kojoj je bio Branimirček.. ultra super turbo art direktor. – “Branimirček, reci mi kako radi po Tebi br. 15.”

Branimirček se malo prije probudio i nije baš gledao u njene oči da shvati pozadinu pitanja pa je čak odgovorio iskreno. “Meni je ona super. baš je fensi cool i masu stvari sam gledao kako je radila i ona je baš cool super. Vidio sam njene udžbenike i radi bolje od drugih. Ultra-cool”. “Tebi je ona super? Ha” U tom trenutku su se sklopili pogledi kao što se sklap kateta nad hipotenuzom. U dubini očiju naš dragi lutak se probudio, dobio je u tom pogledu, dnevnu dozu nikotina i kofeina i milisekundi.

“Da, Martinčice. Ali to vrijedi samo za jednu knjigu, koju si ti nadgledala. Inače je katastrofa. Baš sam se pitao, ali nisam htio govoriti s Tobom, zbog čega je držite.”

Lagano ali ne toliko primjetno se vraćao osmijeh na našu dragu Martinčicu.

“Sa stajališta tipoteksture gdje se spajaju slova i površina slova, na čemu se tipografija aplicira primjena tipoteksture je raznovrsna i u tom spajanju s jedne strane slova kao početka univerzalnosti i onog duhovnog koje simbolizira da na početku bijaše riječ, i kada se to transponira u slovo koje se nalazi na knjizi… razumljivo je iz gore navedenog da ona radi katastrofalno loše.”

Martinčica se dodatno nasmijala ali samo s onom stranom lica koje nije vidljivo Branimirčeku.

“Slažem se s tobom. Uvjek znaš pogoditi bit i zato volim pričati s tobom. Grafičari, dizajneri i urednici su kod nas u kurcu. Samo stoje ispred ulaza i puše. Loše je sve i treba se to promjeniti. Potrebno je da ovog trenutka, bez njenog znanja mijenjaš izgled stranica knjige koju upravo radi. Isto tako bez znanja dizajnera trebaš promijeniti izglede svega onoga što su oni napravili. Znači trebaš raditi danas cijeli dan i noć. Očekujem te sutra na kavi pa da nastavimo s poslom. Je li ti jasno?”

Hajd sad idi… Pozove svoje tajnice i kratko u domeni jedne vrlo autoritarne žene. “Pozovite mi nekoga iz financija, ali da nije ona direktorica i baba Pejaković. Ona je tatin stari socrealizam kadar, a i to ćemo riješiti.” Ušla je unutra financijašica br. 72 koja se tresla. “Možeš pogledati sve račune koje je napravila br. 15 u zadnjih godinu dana i trebaš mi naći račune koje uništavaju Školjsku knjigu. Meni je ta br. 15 simpatična ali direktoru Antši nije i on je zapovijedio da se pogledaju računi gdje je išla, kome je platila piće, koliko je potrošila na taksi, koliko je toalet papira potrošila, koliko je prešla kilometara preko GPS-a, koliko nije prešla kilometara, a trebala je. Hoću sve. I ono što je važno br. 72. Ovo je tajan projekt. Ono top sikret. I trebaš biti svjesna da je prije tebe bila a 71 pa je dobila otkaz. I ne trebaš ništa reći svojoj direktorici financija. Trebaš ostati prekovremeno cijelo popodne koji ti neća naravno biti plaćen.” “Dijete mi je danas bolesno. mogu li to sutra raditi popodne” “Nama ljudi kradu u ovoj firmi a ti me možeš to pitati. Kako ćemo isplatiti tvoju plaću i plaću drugima… Želiš li ti uopće plaću. Ja ovdje crnčim cijeli dan da nađemo načina preživjeti kraj s krajem… prekjučer mi se ptica usere na auto.. a ti meni govoriš o nekim bolestima. Nađi načina i ako to ne nepraviš, morat ćemo razgovarati drugačije… I sada idi…”

Br. 72 je izašla preplašeno i malo dalje je počela plakati. Pozvala je susjedu da joj ode čuvati dijete. I otišla do prvog kata i počela gledati račune. Molila je Boga da ne sretne br. 15. Svaki drugi dan su išle na kavu i uživala je ići s njom na pauzu. „Treba mi onaj Serdaružnić. Tajnice halo“ - Tajnice su viknule iz njihove sobe: Seronja. Velikim. „Znam da je seronja. I to velika. Ali kako do njega“ - S E R O NJ A Nije samo saronja već je i govno. Znam glupače ali koji je password za poziv holograma?

  • SERONJA VELIKIM SLOVIMA Ah da. Ukucala je velikim slovima SERONJA u računalo, što je bila lozinka za pojavljivanje Serdaružnića – velikog holograma i važnog holograma što je bio dio tajnog plana Martinčice… da svi budu hologrami i tada se ne isplaćuje plaća a oni rade. Krezimir Serdarpušić zvani seronja, veliki multimedijalni IT mag. Taj što pogleda sa svojim prodornim očima to se pretvori u multimediju. Jednom je na glavnom trgu glavnog grada Banana države samo pogledao reklamni pano koji je bio gore na zgradama i iz njega su počele ići reklame. Recimo taj holgram ima sposobnosti tipkati s dva prsta. Poznat je po diskreciji prema svojim kolegama i nikada ne ogovara. Tog holograma možeš poslati i na muke, taj bi bio fer prema kolegama. Ne bi ga ništa boljelo na hologramskim mukama. “Kužiš, ono kao kužiš Martina ja više stvarno ne mogu. Kušiž, stavila si mi novu ekipu koja radi na portalu i nemaju pojma i ja sve moram sam i kužiš ja tvarno ne mogu. Imam retardirane majmuna pored sebe i ne razumijem kojim sistemom zapošljavanja su došli. Ovi kadrovski problemi i ljudski potencijali su koma. I trebalo bi se to rješavati, sad imaš ergelu psihijatara pa je sve opet koma. Informatičari su koma jer ovi koji su novi došli su koma. A ja sam stvarno super voditelj tima. Imamo sustav stari iz 1862 godine kada su još Aboridžani vladali hrvatskom. DOS faking DOS. Ekipa ništa ne radi i sve ja radim i sve je na meni. Jučer sam radio cijeli dan i kužiš.. ja ne mogu više i sve je na meni.” “Kakva je tebi br. 15?”
  • Nisam baš nešto radio s njom ali sam čuo od Are (s dva lica) lice da je koma. Baš sam vidio kako priča s direktorom da je koma i on je uvjera u suprotno. Ja sam morao ići dalje. Kaj se događa s njom? „Koma je žene i krade nas. Imam informaciju da hoće sve naše dokumente na kojima je radila dati Profitu i Kletvi. Sve smo joj dali a ona se tako ponaša prema nama. Ti si bio tamo i znaš kakva je ekipa.“ -Daj nemoj mi to više spominjati kakav je bio Pera Ždera. „Provali joj u njeno računalo i pokupi sve dokumente jer želim vidjeti što sada radi i koliko radi. Opasna je osoba koja je vjerojatno poludila i treba je stavit u ludnicu. Ja ne mogu s tim kineskim horoskopskim znakovima. Ponaša se nerazumno i želi nas izdati i pokrasit. Trebam napraviti sve korake da zaštitim Upravu. Jer ako se ne maknu takve osobe nećemo više moći isplaćivati plaću… Niti tvoju a ni drugima. Situacija je ozbiljna.

-Ok samo mi riješi one retardirane majmune i kretene…

U tom trenutku je zazvonio našem Krežimiru telefon.

-Hej kolega upravo pričam našoj direktorici o Vama, kako mi pomažete u radu i kako ste super i idemo na kavu.

Pogledao je našu dragu Martinčicu i zakolutao očima. Izlažeći iz sobe je nazvao ekipu i rekao da se samo šalio ovo za kavu. Idemo roknuti nešto konkretnije.

Ekipa se smijala njemu, jer hologrami ne piju žesticu ali su morali glumiti finoću. Kraj je bio radnog dana u našoj maloj izdavačkoj kući Školjka knjiga. Naša wunderkind Martinčica je pozvala br. 15 oko 21h i pitala je da li je još tu… Htjela joj je kao svaki veliki menadžer dati svoju povratnu informaciju.

“Možeš ići slobodno doma svojoj djeci jer na tebe više ne računam. Vidi kod direktora da ti on daje zadatke jer u tebe više nemam povjerenja. Sada mi je par osoba reklo da si poludila i da se ponašaš nenormalno i narušavaš pozitivnu atmosferu u firmi. Znam da si bila prije dobra ali sada sve više radiš grešaka i promjenili su se okolnosti.” A gore na nebu su se pripremale zvijezde za javljanje u našoj Banana republici. Već je drveće počelo poprimati jedno zlatno žutu boju. Količina herbicida, i raznih nedozvoljenih tekućina koju je nasuo domar jedne noći je bila značajna da smanji prirast bora u pola šume na brdu iznad Banana Capitola. Domar nije žalio sredstva.

Htio je impresionirati našu dragu i odlučnu… Martinčicu.

posted to work by Bobbie, Musician of Time (0 comments)