work

That loathesome thing you do in order to feed your children / thing under the bed.

Sljedećeg dana se unutar naše drage Martinčice osjećala neka sloboda i jednu ogromnu menadžersku snagu i zadovoljstvo koje je potaknulo riješavanje pitanja drveća i ptica koje diraju njeno Auto. Tata to nikada ne bi mogao napraviti. Nekako su se stvari poklapale: jer su se rješavala stabla stara 20 godina koja su joj smetala i treba se riješiti i nekih drugih stvari koje su zastarjele. Nabelombrajdić je nazvao i informirao je kako kasni pošiljka iz Kine jer ga je to začudilo kako Kinezi ne znaju hrvatski a lijepo im je sve objasnio. Martinčica mu je rekla da je glup. Pozvala je i vikala na urednicu br. 15 jedno 15 minuta da je zajebala stvar, “da tako više ne može, da je jučer zvala i da se ona ne javlja. Da su u pitanju milijunski iznosi koje je ona svojim nemarom napravila, jer nije se javila u Ministarstvo. Da je baš briga što 20 godina radi ovdje i da se samo gleda ono što je zadnje. Da se više tako ne može. Da kada je posao u pitanju je potrebno otići i na Mars ako treba. Da je gledala ispred vrata i nikoga nije bilo i da je više ne laže. I na kraju, zašto ona nije prva potpisala kao njena nadređena već je išla odmah njenom tatici. Ona treba biti prva, a ne njen tatica.” Nakon ovakvog olakšanja… Sve je imalo nekakvu bolju dimenziju s pomišlju da će čak i pogled prema Kazališnom trgu biti bolji bez tog drveća. Isto tako bi se od tog drveća mogli napraviti mnoge stvari. Pale su joj sjajne ideje kao… Pokrenuti akciju s ciljem spašavanja drveća u našem gradu. U tom trenutku je doletila Ara(s dva)lica i počela kreštati rano. I vikati – Suuuupeeer si Martinčice… “Kra-kra. Kako si Martinčice?… Kra” “Arice, Arice recim mi tko je najpametniji u Školjskoj knjizi?” “Tiiii Martinčice, kra Ti Martinčice.” zakreštala je Arica.

“Ok to smo odradile… Nego što misliš o tome da se napravi marketinška srcedrapateljsku akcija za drveće ispred naše zgrade koje se suši. Tada bi se moglo napraviti edukacija za djecu kako se radi papir, a u to vrijeme bi se mogle prodavati knjige na tu temu. Ono kao ekološke spike. Čuvamo zemlju i ostale gluposti… Mogli bi napraviti mimohod od Džamije do naše ulice. Tipa „spasimo drveće Banana republike”... Arica je pogledala lišće i počela se čuditi.. Poletjela je do drveća i napravila krug i vratila se na ruku. “Kra-kra kako misliš da se suši pa drveće izgleda super cool zdravo i super cool. Jao Martinčice što si duhovita… Kra. baš si danas duhovita kra-kra. “Arice glupa si jutros… to je figurativno. Retorički. Zamisli da se počne sušiti što bi ti kao marketinška papiga radila. Čisto kao brijanje na ideje. Kužiš ono sim-tam ”. Martinčice, inače ti je super, super ideja. Mogli bi se na tim mjestima napraviti edukativne ploče koje bi se smjenjivati preko digitalnih panela koje kupimo u Kini. U isto vrijeme bi mogli napraviti web stranicu koja bi se povezivala s našom stranicom. A ja bi kao Ara posjećivala ta drveća i gledala koja se suše i s njima bi razgovarala. Između prelaska s naše stranice i na tu novu stranicu “sušena drva” bi stavili male banere koji bi slali poruku… “kupuj te naše proizvode“. Super si… Kra-kra”. Martinčica je na odlasku samo rekla Ari(s dva) lici da pred Antšom i Mihicom govori da je br. 15 luda i da radi štetu firmi. I to treba stalno ponavljati i na svakom mjestu. Čula se tutnjava u Školjskoj knjizi. Top je opalio podne ali to nije bilo od toga. Pucanj iz topa s kule zatrese prozore ali ne dovede tutnjave. Što bi moglo to biti? Došla je na posao Matildica slonica. Inače kada ide Matildica Slonica i miš ulicom… Miš stalno kaže Matildici “al tutnjimo”. Matildica Slonica je odmah izvijestila kako je razgovarala s br.15 i da su pričale barem sat vremena o jučerašnjem događaju. Matildica je urednici dala potpunu podršku i da joj je br. 15 plakala na ramenima. Matildica je s puno suosjećanja rekla za br. 15 da će joj sigurno pomoći . “I kako ćeš joj pomoći koji kuac?” – pita je Martiničica. Pa znaš i sama kako draga moja Martinčice. Pa NIKAKO! U tom trenutku su se počele slatko smijati. S prestankom tutnjave, počeo je smijeh koji je para grobnu tišinu Školjske knjige.

posted to work by Aubrey, Shadow of Light (0 comments)